Ideje o proizvodnji soli odnosno cvijeta soli na Jadranu kroz pogon koji je više ovisan o buri nego o suncu, dosjetio se diplomirani inženjer šumarstva Ivan Šimić. Proizvodnja soli ovisna je o vremenskim prilikama odnosno o sunčanim danima u ljetnim mjesecima. Zbog ljekovitosti, povoljnijeg kemijskog sadržaja i tehničke isplativosti, Ivan Šimić odlučio se za proizvodnju cvjetne soli u svojoj posebno opremljenoj vjetrosolani koja se uvelike razlikuje od klasičnih solana. Smještena je u Makarskoj, u marini lučici Krvavica Ramova. Njegova vjetrosolana zauzima svega 150 metara kvadratnih, a bazeni su postavljeni vertikalno, jedan ispod drugoga. Povezani su cijevima, dok gornji bazen služi kao zaštita od kiše donjem bazenu, koji je dublji, te se u tom slučaju salamura ne može razrijediti kišnicom. Salamura se priprema i isparava tijekom cijele godine, dok se berba cvijeta soli vrši pred ljeto.

Ove godine berba od 5 tona obavljena je već u travnju, dok će ostale solane morati pričekati srpanj i kolovoz. Za svoj je projekt pokrenuo postupak zaštite patentom te za njega osvaja i nagradu za najboljeg inovatora 2010. godine na ARCA-i, no, unatoč svemu, ne nailazi na zanimanje investitora čijim bi interesom i daljnjim ulaganjem, smatra, Hrvatska prestala biti ovisna o uvozu soli.

 

 

Podijeli ovo